splitskijudi

POMOZIMO ŠKVERU!

21=00

5.46

haj u ku poezija

Ćuš Đavle! Belzebube!

Sve Ti riči svita grube!

Gustave Doreova interpretacija Sotone iz John Miltonovog "Izgubljenog raja"

Petajen Ti roge reć će Ti i Ona

Ćuš Đavle! Ti si Sotona!

 

U Paklu Ti misto! Šta si međ nas siša!

Čim si siša Ti si se popiša!

I na mistu tom ... znan Te rečeš mi „U srcu ga čuvan!“

I na mistu tom nika je duvan.

Talmud veli da si Samael شيطان Šejtane!

Neš ovdi majmune banane!

Iblisom إبليس Te zove Kur'an

Jeba Te duvan! Jeba Te Tebe duvan!

Aramejci Ti ime dali שִׂטְנָא aram

Svetom vodom po tijelu Ti šaram

Hebrejci Te krstili שָׂטָן  satan i satana

Harakiri bidan napravi – evo Ti katana.

Na latinskom Te tiralo Apage satanas!

Nisi nikad ovdi bija pa neš ni danas!

Anđeo Gabrijel buba Belzebuba

Lucifere! Nečastivi! Ti bidni Mefisto!

Ćuš magarče tamo di Ti je i misto!

Protivniče! Optužitelju. Anđele pali!

Demone i Vraže iz Splita Ti pali!

Ćuš! Biž! Iz Hrvatske moje! Biž sa ovog svita!

Bolje Ti je biž dok ja nisam pomanita!

 

blog.dnevnik.hr

link: blog.dnevnik.hr/print/id/1623556234/demoni-1.html 

Samael je važna ličnost u Talmudu, on je zavodnik i rušitelj. Samael je često uzet kao pravo ili anđeosko ime Vraga, no Samael se ne može uvijek povezivati sa Sotonom, jer ima verzija u kojima se Sotona naziva Satanail. Etimologija Samaela je “Otrov Boga”, koji se ponekada povezuje s Anđelom Smrti. U židovskoj religiji ga smatraju Anđelom Smrti, glavnim vođom i vladarem Petog Raja. U Kabbali Samael je opisan kao “surovost Boga” i kao peti arhanđel. Samael je oženio Lilith otkako je ona napustila Adama. On je možda istinska personifikacija gnjeva, više nego Sotona, jer Samaela često povezuju sa Asmodeusom, demonom žudnje, strasti i gnjeva, a Sotona je povezivan s Bogom. Samael je rođen greškom Sophie koja je htjela roditi dijete sama, bez pomoći svetog duha. On je zmija sa licem lava.

Baal je židovsko-kršćanski demon. Originalno, semitski bog Hadad je bio poznat pod imenom Ba’al, koji je vladao višim bogovima na planini Raja. U kršćanstvu je Baal prikazan kao jedan specifičan demon koji je stvoren kada su kršćani pokušali zamjeniti drevne bogove demonima. Pakao je podjeljen na više hijerarhija.
U nesvetoj hijerarhiji Baal je rangiran kao prvi i glavni kralj Pakla koji je vladao istokom. Tokom engleskog puritanskog razdoblja Baal-a su smatrali Sotonom ili njegovom desno rukom. Prema Francisu Barrettu on je imao moć da učini nevidljivima one koji su ga prizvali, a prema demonolozima njegova moć je najjača u 10. mjesecu. Prema nekim izvorima može ljude učiniti mudrima. U grimoarima se kaže da se pojavljuje u obliku čovjeka, mačke, žabe ili kombinacije toga. 

blog sion.hr

link: sion.hr/hr_HR/blog/5/Za-razmisljanje/273/Kateheza-Sotone:-Sto-mu-se-svida-a-sto-ne.html

 

Kateheza Sotone je knjiga koju je napisao talijanski egzorcist Pellegrino Ernetti. U knjizi je zapisao što je sam Sotona govorio preko ljudi za vrijeme egzorcizma. Sve te riječi su snimljene na magnetsku vrpcu. U nastavku vam donosimo dio koji govori što se Sotoni sviđa a što ne.

Što se sviđa Sotoni:

1) »Pričest na ruku: tako mogu gaziti vašega Boga, onoga Boga kojega sam ja ubio; i mogu slaviti svoje mise (= crne mise) sa svojim svećenicima, koje sam Njemu istrgnuo 2) Svećenici obučeni kao gradski pometaći, prerušeni; tako ih mogu odvesti kamo god hoću, u gostionice i u privatne kuće, u potrazi za ženama i homoseksualcima, i činim da počinjaju tolika svetogrđa, i vodim ih u svoje kraljevstvo! Koliki, koliki su tako zamaskirani svećenici u mojem kraljevstvu! I neće mi više izbjeći (ovdje slijedi grohotni smijeh, malo kažem, da se groziš).

3) Svećenici i biskupi upisani u masoneriju i u moje sekte (sljedbe): »Ah kolike, kolike sam u njih doveo pomoću novca i žena... Koliki, koliki postaju moji vjerni prijatelji... po novcu i po ženama... Uzimam ih koliko hoću i vodim ih u svoje kraljevstvo.

4) Kratke, mini-suknje: s kojima hvatam muškarce i žene i ispunjam svoje kraljevstvo (dugi smijeh... obijestan). Kojeg li zadovoljstva... kojeg li veselja.

5) Televizija: ... Ah, televizija... to je moj aparat; ja sam ga izumio ...da razorim pojedine duše i obitelji:... Rastavljam ih, rastačem ih sa svojim programima: dovitljivim, oštroumnim, pronicavim i prodornirn... Uh, televizija je središte privlačenja kojim privlačim i pridobivam tolike svećenike, redovnike i redovnice, naročito u sitnim satima, i time ujedno postižem da više ne mole: hahahahahaha... u jedan čas ja se predstavljam u čitavom svijetu...slušaju me i vide me svi... Veoma dobro mi pomažu moji vjerni sluge, vračari, vještice, gataoci iz karata, gataoci u dlan, astrolozi (gataoci po zvijezdama)... hahahahahahahaha...!

6) Diskoteke:...Kako je to lijepo... To su moje zlatne palače kamo privlačim najbolje nade društva, i činim ih svojima, uništavajući njihove duše i tjelesa... Kolike tisuće i tisuće odvodim za sobom pomoću alkohola, droge, seksa...Ah, koje li neprestane žetve... Povjerio sam ih tolikim političarima, mojim vjernim slugama, i posvećenima... Ja sam pravi kralj svijeta, a ne vaš Bog kojeg sam ja razapeo.

7) Razvod braka ...odvajanje supruga: ja sam to izmislio i zadržavam to kao svoje isključivo vlasništvo ... To je jedno od mojih najinteligentnijih otkrića...Tako uništavam obitelj i društvo, gdje mi se klanjaju kao pravom kralju svijeta ...Seks ... seks ...Ne slušajte onog čovjeka raspeta na križu koji vam ništa ne daje... Pravo uživanje dajem vam jedino ja po slobodnom seksu ...Moje kraljevstvo je nadasve sloboda u seksualnom uživanju, s čime vladam na zemlji.

8) Pobačaj - abortus ... Ubojstvo nevinih: Ah...Hura! Hura! To je bilo moje

najljepše i najukusnije iznašašće! Ubijati nevine umjesto krivaca i čovjekoubojica iz mafije! Uništavam čovječanstvo i tako završavaju, još prije rođenja, klanjatelji vašeg krivog Boga...Hura ...hura...!

9) Droga: To je najslađa hrana koju pružam na blagovanje mladima da ih učinim ludima ... i tako od njih činim što hoću ... lopove ... ubojice ... bludnike... okrutne kao što sam ja ... gospodare svijeta ... moje službenike. .

10) Ali nadasve mi se sviđaju i razveseljavaju me oni biskupi i oni svećenici koji niječu moje postojanje i moje djelovanje u svijetu:...a ima ih veoma mnogo... Ah! Koje veselje, koje veselje za mene... Tako radim mirno i sigurno ... Čak i teolozi danas ne vjeruju u moje postojanje ...Kako je to lijepo! ... Koje li veselje! ... I tako ujedno niječu onoga svoga Boga koji je došao da me uništi ... Ali ja sam ga pobijedio ... pribio sam ga na Križ.. Hahahaha...! Hvale vrijedni su ti svećenici ... a još više ti biskupi ... i ti teolozi... Svi su to moji vjerni slugani ... s njima činim što hoću... ahahahaha!... Sad su već moji...Vodim ih kamo hoću...obučeni su kao grobari... trajno s cigaretom u ustima ... namirisani kao gizdelini (kicoši)...u potrazi za lakim (brbljavim) ženicama... s automobilom po posljednjoj modi... puni novaca... bune se protiv dogmi svojega krivoga Boga ... i lažne Crkve onog Raspetoga, koji je moja žrtva... To su najsigurniji vojnici mojega kraljevstva, koje ih je puno, puno...Po njima unosim zbrku i pomutnju u narod, koji se sve više udaljuje od krivoga Boga... i vodim ih u moje kraljevstvo mržnje i vječnog očaja... Zauvijek sa mnom, sa mnom...Hahahahahaha! Kolike li sam od njih uspio upisati u moje sekte... namamljene mojom karijerom i mojim novcem. Kupujem ih veoma lako...jer sam konacno uspio da više ne ljube onoga svoga krivoga Boga, niti onu Ženu (Mariju) koja misli da me je pobijedila».

Ono što se ne sviđa Sotoni

1) Ispovijed...kojeg li glupog iznašašća:

Koliko mi zla zadaje... čini da trpim...Krv onog vašeg lažnog Boga... ta Krv koja me gnječi... uništava... pere vaše duše i čini da bježim...(strašno plačno zavijanje!)... Ta Krv, ta Krv...to je moja najstrašnija muka... ali sam ipak našao svećenike koji više ne vjeruju u ispovijed i šalju kršćane da u grijehu prime onog krivog Boga... Dobro, dobro... izvrsni su...Koliko li svetogrđa time postižem...

2) Gozba (sv.Misa) na kojoj blagujete Tijelo i Krv onog Raspetoga,

kojeg sam ja ubio...Tu se nalazim razoružan...Nemam više snage za borbu...Oni koji se hrane tim Tijelom i koji piju tu Krv postaju veoma snažni protiv mene, postaju nepobjedivi pred mojim lukavim zavođenjima i napastovanjima; izgledaju razliciti od ostalih, kao da imaju neko posebno svjetlo i veoma brzo shvaćanje...; odmah me prepoznaju i udaljuju se od mene i tjeraju me kao da sam pas...Kakve li žalosti i boli imati posla s tim kanibalima...(jauci plača!)... Ali ja ih divlje progonim... i toliki idu blagovati tu Hostiju u grijehu... Hahaha! Kojeg li zadovoljstva...kojeg li veselja...Mrze svoga Boga i blaguju ga, hahaha! To je moja pobjeda... pobjeda...hura...hura!...

3) Klanjanje komadu kruha/=Euharistiji/:

Kako su bezumni oni koji gube sate i sate, danju i noću, na koljenima, klanjajući se komadiću kruha skrivenom u kutijici na oltaru, od onog vašeg krivog Boga! (misli se na sat klanjanja). Koliko me razbješnjuju te osobe! Uništavaju mi sva djela koja postižem po tolikim svetogrđima, kršćana, svećenika, redovnica i biskupa...Koliko li svetogrđa trajno žanjem...to je moja neprestana pobjeda...Ali kolike li boli... kolikog

li bijesa...ta nerazumna klanjanja...!

4) Mrzim Ružarij (Krunicu):... To pokvareno i trulo oruđe one Žene tamo... To je za mene kao čekić koji mi cijepa glavu ... ahiiiii! To je izum krivih kršćana koji me ne slušaju, i zbog toga slijede onu ženetinu! To su

krivi, lažni... Umjesto da slušaju mene koji vladam nad čitavim svijetom, ti krivi kršćani idu se moliti onoj ženetini, mojoj prvoj neprijateljici, s tim sredstvom... Ah koliko mi boli uzrokuju... (jecaji placa)...

5) Marijina ukazanja: 

Najvece zlo ovog vremena za mene su neprestane prisutnosti (ukazanja) ove ženetine... po čitavom svijetu... To je za mene najveće zlo ovoga

vremena... U svim se narodima ukazuje i progoni me otimljujući iz mojih ruku tolike duše... tisuće i tisuće... da bi slušali njezine krive poruke...Na sreću me brane biskupi i moji svećenici koji ne vjeruju toj prezrivoj Ženi...Ne vjeruju i tako unose pometnju... O dobri, dobrisu ti moji apostoli hereze ... hahaha!...

7) Magareća poslušnost onom covjeku obucenom u bijelo:

Ali ono što me najviše uništava je magareća poslušnost onom čovjeku,

obučenom u bijelo (=Papa), koji zapovijeda u ime lažnog otkupitelja i vašeg lažnog spasitelja...Kojih li magaraca... ovaca...kunića... ! Slušati jednog čovjeka koji ljubi onu ženetinu tamo... koja me oduvijek progoni...Kakve li sramote... To uništava moje kraljevstvo... Ali ja sam podigao na stotine svećenika, fratara, teologa i biskupa koji su s njim na ratnoj nozi... To je rat bez granica protiv onog bijelog slamnatog pajaca... Ja cu pobijediti, ja cu pobijediti... hahaha! Učinit ću da umre, da bude ubijen... Strašno ce završiti... Mrze ga moji sljedbenici, tog Poljaka koji ljubi onu ženetinu tamo... koji širi Ružarij (Krunicu) one prezrive Žene, kao njezine najomiljenije molitve... Kojeg li bijednika... kojeg li magarca...mene gazi... mene gazi... ohohohohohoh (placno zavijanje)... !

8) Strogi kontemplativni redovi: redovnice u klauzuri:

Mnoge mi brige zadaju sluškinjice s ovijenom glavom koje napuštaju sve i sva da se zatvore u četiri zida, žrtvujući sve što je lijepo i dobro radi onog Boga kojega sam samo ja uspio pobijediti...Danju i noću mrtve se bdjenjima i postovima...ne govore slobodno bilo gdje i bilo kada... šutljive su... mole... pjevaju... Da moram ih doista uništiti... jer se nadasve bojim tih zatvorenih redovnica... strašno se bojim... ! One su moji najstrašniji i najopremljeniji neprijatelji... grabe mi iz ruku mnogo duša obaju spolova, svake klase i položaja... Kakve li strašne neprijateljice... Kada počnu moliti za obraćenje neke duše da mi je istrgnu, više nikako ne popuštaju... nikako... nikako... Ako li pri tome nisu dostatne duge i iscrpljujuce molitve njihovom Krivom Raspetom Bogu, cije «zaručnice» se bez stida nazivaju, tada zapocinju s iscrpljujucim pokorama svake vrste... Kakvih li neprijateljica ... kakvih li vojnika prve jurišne bojne... ! Pokušavao sam toliko puta da smanjim zvanja za taj glupi život... ali nažalost do sada nisam uspio. Te ženice su još odviše glupe i tupe, makar su mnogo puta čak doktorirale i di pIomirale... Kakvih li neprijateljica...!

"Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.” Petar 5:8

Papa Leon XIII sastavio je kratku i vrlo djelotvornu molitvu egzorcizma:

«Sveti Mihaele Arkanđele brani nas u boju. Protiv opakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon. Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo, i Ti Vojvodo vojske nebeske, sotonu i druge duhove zlobne što svijetom obilaze na propast duša, božanskom jakošću u pakaoprotjeraj. Amen.»

blog.dnevnik.hr

link: blog.dnevnik.hr/hosana/2012/12/1631259350/font-colorff0000isus-napastovan-od-sotonefont.html

Vidim kamenitu pustinju koju sam već vidjela meni slijeva u viđenju o krštenju 

Isusovu na Jordanu. Ipak mora da se nalazim duboko u njoj, jer doista ne vidim lijepe, spore i plave rijeke, niti zelenog pojasa uz njezine dvije obale koji se hrani od ove vodene arterije. Ovdje je samo pustinja, kamenje, zemlja toliko spržena da je svedena na žutkastu prašinu, koju vjetar uzdiže s malim vijavicama, koje naliče dahu upaljenih usta, toliko su suhe i vruće ...I zadaju muku radi prašine koja s njima prodire u nosnice i u ždrijelo. Tu i tamo, ali vrlo rijetko, nalazi se pokoji bodljikavi grm, a nezna se kako može uopće opstati u ovoj pustoši. Naliče čupercima preostale kose na glavi ćelavca. Iznad, nebo nesmiljeno plavo; ispod, suho tlo; unaokolo, litice i šutnja. 

Evo što vidim s obzirom na prirodu. 

Naslonjen na jednu golemu stijenu, koja izgleda više manje ovako kako se naprežem da je opišem: sačinjava začetak špilje i sjedeći na jednom kamenu dovučenom u dubinu, nalazi se Isus. Zaštićuje se tako od sunca koje prži. I nutarnji opominjač me upozorava da je ovaj kamen, na kojemu sada sjedi, također i njegovo klecalo i njegov jastuk, kada si priušti kratke časove odmora. Tu se, na svjetlu zvijezda i na hladnom noćnom zraku, uvijen u svoj ogrtač, odmara. Tu je stvarno kod njega i vreća, koju sam vidjela da ju je uzeo prije polaska iz Nazareta. Sav njegov imutak. I kako se labavo uvija, shvaćam da je prazna od ono malo hrane, što mu je unutra bila stavila Marija. Isus je vrlo mršav i blijed. Sjedi laktovima naslonjen na koljenima i s podlakticama ispruženim naprijed, s rukama sjedinjenim i isprepletenim prstima. Razmišlja. Svako malo uzdiže pogled i kruži njime unaokolo i gleda sunce visoko, 
skoro okomito, na plavetnom nebu. Često, a naročito nakon što je kružio pogledom unaokolo i uzdizao ga prema sunčanoj svjetlosti, zatvara oči i naslanja se na liticu koja mu je zaklonom, kao zahvaćen od vrtoglavice.Vidim kako se pokazuje Sotona... mrka pogleda. 
Ne prikazuje se na način kako ga mi obično rišemo, s rogovima, repom itd. itd. 
Naliči beduinu, uvijenom u svoju haljinu i u svoj plašt, koji je sličan domino-ogrtaču, za maskiranje. Na glavi mu turban čije bijele trake silaze da zaštite ramena i oba obraza. Tako da se radi toga vidi kratki trokut (lica) veoma smeđ, od tananih i vijugavih usana, od vrlo crnih i udubljenih očiju punih magnetskih bljeskova. Dvije zjenice koje te čitaju u dubini srca, ali u kojima ne čitaš ništa ili samo jednu riječ: misterij.Suprotno od oka Isusova koje je također toliko magnetsko i očaravajuće, 
koje ti čita u srcu, ali u kojem čitaš također da mu je u srcu ljubav i dobrota 
prema tebi. Oko Isusovo ... to je milina za dušu, a oko sotonsko, pak je kao 
dvostruki bodež koji te probada i pali.Približi se Isusu: »Sam si ?« Isus ga gleda i ne odgovara. 
»Kako si dospio ovdje ? Jesi li se izgubio ?« Isus ga ponovno pogleda i šuti.
»Da imam vode u čuturici, dao bih ti. Ali i ja sam ostao bez nje. Uginuo mi je konj i zaputih se ... evo ... pješice prema plićaku. Tamo ću se napiti i naći već nekoga koji će mi dati kruha. Znadem put. Dođi sa mnom ... Vodit ću te.« Isus ne podiže više ni očiju. »Ne odgovaraš ? Znaš li da ćeš umrijeti, ako ovdje ostaneš ? ... Već se diže vjetar ... Oluja je blizu ... Dođi.« Isus stisne ruke i šuteći moli.»Ah ! Pa to si upravo Ti, dakle ? E, toliko te tražim ! Koliko te već dugo motrim. Od časa kad si bio kršten. Zoveš Vječnoga ? ... Daleko je ... 
Sad si na zemlji i među ljudima. A nad ljudima vladam ja. Ipak mi pobuđuješ 
samilost i želim ti pomoći, jer si dobar i došao si da se žrtvuješ ni zašto. 
Ljudi će te mrziti radi tvoje dobrote. Ne shvaćaju drugo do li zlato, hranu, sjetila ... Žrtva, bol, poslušnost - to su za njih mrtve riječi; daleko više od ove mrtve zemljekoja je ovdje unaokolo ... Suhlji su daleko više od ove prašine, u kojoj se može samozmija sakriti očekujući da ugrize i šakal da razdere. Hajdemo odavde ! Ne zaslužuje trpjeti za njih. Poznajem ih bolje od Tebe.«Sotona je sjeo sučelice Isusu i ispituje ga svojim strašnim pogledom i smijulji se 
svojim zmijskim ustima. Isus stalno šuti i u sebi moli. »Ne pouzdaješ se u me. 
Zlo činiš. Ja sam mudrost zemlje. Mogu ti biti učiteljem, da te poučim kako ćeš 
trijumfirati. Vidi: važno je trijumfirati. Zatim, kad si se već nametnuo i zadivio svijet, tada ga vodiš kamo sam hoćeš. Ali najprije moraš biti kako se njima sviđa ... kao oni ... Zavesti ih radeći tako da oni uzvjeruju da im se divimo i da ih slijedimo u njihovom mišljenju. Mlad si i lijep. Počni od žene. Uvijek od nje treba početi ! ... Ja sam pogriješio time što sam naveo ženu na neposlušnost. 
Trebao sam je savjetovati na drugi način. Bio bih je tako učinio boljim sredstvom i bio bih pobijedio Boga. Žurio sam se. Ali Ti ! ... Ja te poučavam, jer sam te jednog dana gledao s anđeoskim ushitom ... i ostatak one ljubavi je ostao, ... ali Ti me poslušaj i okoristi se mojim iskustvom ... Nađi si jednu družicu. Gdje ne budeš uspio Ti, uspjet će ona. Novi si Adam: moraš imati svoju Evu. A zatim, kako možeš razumjeti i liječiti bolesti osjetila,a ne znaš tko su ? ... Zar ne znaš da se tu nalazi jezgra iz koje se rađa stablo požude i prevlasti ? ... Zašto čovjek hoće vladati ? Zašto hoće biti bogat, moćan ? ... 
Da bi posjedovao ženu. Ova je kao Seva. Njoj je potrebno svjetlucanje da bi 
bila privučena. Zlato i moć dva su lica ogledala koji privlače žene i uzrok su zla svijeta. Gledaj: iza tisuću različitih zločina, barem ih je devetsto koji vuku korijen iz gladi za posjedovanjem žene ... ili iz volje jedne žene, koja gori od žudnje koju čovjek još ne zadovoljava ili joj više ne može pružiti zadovoljenje ... Idi k ženi ako hoćeš znati što je život ... I samo nakon toga znat ćeš ozdravljati i liječiti bolesti čovječanstva.
A lijepa je, znaš, žena ! Nema ništa ljepšega na svijetu. Čovjek posjeduje misao i snagu ... Ali žena ! Njezina misao je parfem, njezin dodir milovanje je cvijeća, njezina dražest kao vino što klizi, njezina slabost kao namotaj svile ili kao uvojak kose djeteta u rukama čovjeka, njezino milovanje je snaga koja se izlijeva na našu snagu i užiže je. Nestaje boli, truda, muke, kad si pored žene i ona je na našim rukama kao buket cvijeća. Ali kako sam lud ! ... Ti si gladan, a ja ti govorim o ženi ! Tvoja snaga je iscrpljena. Radi toga, ovaj ugodni miris zemlje, ovaj cvijet stvorenoga, ovaj plod koji daje i uzbuđuje ljubav, tebi izgleda bez vrijednosti ... Ali gledaj ovo kamenje ! ... Kako je oblo i glatko, pozlaćeno od sunca koje zalazi. Ne naliči ti na kruh ? ... Ti, Sin Božji, dovoljno je da rekneš: "Hoću", da ono postane mirisavim kruhom, poput onoga koji sada domaćice vade iz peći za večeru svojim ukućanima. I ove akacije tako ogoljene, zar se ne mogu, samo ako Ti hoćeš, ispuniti jabukama, medenim datulama ? ... Zadovolji se, o Sine Božji ... 
Ti si Gospodar zemlje ... Ona se prigiba da stavi pred tvoje noge samu sebe i da 
zatomi tvoju glad. Vidiš li kako blijediš i teturaš samo što si čuo imenovati kruh ? Siromašni Isuse ! Toliko si već oslabio da ne možeš više ni zapovijedati čudo ? 
Hoćeš li da to učinim ja za Tebe ? Nisam ti ravan. Ali nešto ipak mogu. Lišiti ću se za jednu godinu svoje snage, sabrat ću je svu, ali ti hoću služiti jer si dobar, a ja se uvijek spominjem da si moj Bog, makar sada ne zaslužujem da te kao takvog nazivam. Pomozi mi svojom molitvom da bih mogao ... « 

"Umukni. Ne živi čovjek od samog kruha, već od svake riječi koja dolazi od Boga". 

Đavao se lecnuo od bijesa. Zaškripi zubima i stisne šake ... Ali se suzdržao 
i okrenuo kesenje u smiješak. »Shvaćam. Ti si iznad potreba zemlje i groza 
te hvata pri pomisli da bih ti ja služio. To sam i zaslužio. Ali dođi i vidi što sve
ima u Kući Božjoj … Vidi kako također i svećenici ne odbijaju nagodbe između 
duha i tijela. Jer su na kraju ljudi, a ne anđeli ... Učini jedno duhovno čudo. 
Ponijeti ću te na vrh Hrama, a Ti se preobrazi tamo gore u ljepotu i zatim pozovi čete anđela i reci nek' od svojih ukrštenih krila načine podnožje tvojim nogama i neka te tako spuste u glavno dvorište. Neka te vide i neka se sjete da ima Boga ... Češće je nužno očitovati se, jer čovjek ima tako slabo pamćenje, naročito u duhovnim stvarima. Znaš kako će anđeli biti blaženi da budu zaštita tvojoj nozi i stepenica Tebi koji silaziš !«»Rečeno je: "Nemoj iskušavati Gospodina Boga svojega."«
»Shvaćaš da ni tvoje ukazivanje ne bi promijenilo stanja i Hram bi nastavio biti tržnicom i nemoralom. Tvoja božanska mudrost zna da su srca hramskih službenika zmijska legla, da se međusobno razdiru i da druge mrcvare samo radi prevlasti. Jedino ih ljudska sila može ukrotiti. E, onda dođi ! Pokloni mi se ! Ja ću ti dati zemlju. Aleksandar, Cir, Cezar, svi najveći prošli i sadašnji vladari bit će slični gazdama kukavnih karavana u odnosu na Tebe koji ćeš imati sva kraljevstva zemlje pod svojim žezlom. I sa kraljevstvima sva bogatstva, sve ljepote zemlje, i žene, i konje, i vojske i hramove. Moći ćeš svugdje uzdignuti svoj Znak, kada budeš Kralj kraljeva i Gospodar svijeta. Tada će te slušati i poštivati i narod i svećenstvo. Svi će te staleži častiti i tebi služiti, jer ćeš biti Moćan, Jedini, Gospodar ! Pokloni mi se samo jedan trenutak ! Oduzmi mi 
ovu žeđ koju imam: da mi se iskaže poklonstvo ! Ta me je žeđ upropastila, ali ostala je u meni i pali me. Plamenovi pakla su svježi jutarnji zrak u odnosu na ovaj žar koji mi pali nutrinu ... Ova žeđ - to je moj pakao ! 
Jedan trenutak, samo jedan trenutak, o Kriste, Ti koji si tako dobar ! ... Samo jedan trenutak radosti za onoga koji je u vječnoj muci ! ... Daj mi da osjetim što to hoće reći 'biti bog' i bit ću ti odan, poslušan kao rob kroz čitav život, za sve tvoje pothvate. Jedan trenutak ! Samo jedan trenutak i neću te više mučiti !« 

I Sotona se baci na koljena, moleći ... 

Isus, međutim, ustane ... Postao je mršaviji kroz ove dane posta, izgleda još višim. Njegovo lice je strašno od strogosti i moći ... Njegove su oči dva safira što pale. Njegov glas je grom koji se odbija od udubine masiva i razliježe se kamenjarom i pustom ravnicom kada reče:»Odlazi, Sotono. Pisano je: "Gospodinu Bogu svome klanjat ćeš se i Njemu ćeš jedinome služiti."« 

Sotona, s urlikom muke osuđenika i neopisivom mržnjom, skoči na noge, 
strašan kad ga gledaš u njegovom bijesnom i kipućem obličju. I zatim iščeznu s novim urlikom proklinjanja. Isus sjede umoran, naslonivši otraga glavu na masiv. Izgleda iscrpljen. Znoji se. Ali anđeoska bića dođoše i zamahnu krilima u omarini špilje, pročišćujući i osvježujući je. Isus otvori oči i smiješi se. Ne vidim ga da jede. Rekla bih da se On hrani mirodijom Raja i da ga to krijepi. Sunce iščeznu na zapadu. On uzme praznu torbu i u pratnji anđela koji ispuštaju blago svjetlo lebdeći nad njegovom glavom, dok se noć brzo spušta, i zaputi se prema istoku, bolje prema sjevero—istoku. Poprimio je svoje obično držanje, siguran korak. Samo, kao uspomena na dugi post, osta nešto asketskiji izgled na mršavom i blijedom licu i u očima iz kojih zrači radost ... ali, ne od ove zemlje.


Govori Isus:

Sotona se uvijek pokazuje u dobrostivoj odjeći. S običnim izgledom. Ako su duše pažljive, i ako su nadasve u duhovnim kontaktima s Bogom, primjećuju to upozorenje koje ih čini opreznima i spremnima da nadvladaju đavolske zasjede. Ali ako su duše nepažljive na božansko, odijeljene od Boga po tjelesnosti koja ih nadvladava i čini gluhima, ne potpomognute molitvom koja ih povezuje s Bogom i koja kao kroz neki kanal izlijeva njegovu snagu u srce čovjeka, tada one teško zapaze prikrivenu zamku pod neškodljivom prividnošću i u nju padaju. Dok, osloboditi se nje mnogo je teže. 

Dva osnovna puta kojima se sotona služi da dođe do duša jesu: SJETILNOST i PROŽDRLJIVOST. 

Sotona uvijek počinje do materije (tijela). 
Kad ovu obmami i podloži, napada na viši dio. 
Najprije dušu (moral): misao s njezinim oholostima i požudama; zatim duh, oduzimajući mu ne samo ljubav – ove više u njemu nema, kada je čovjek božansku ljubav zamjenio s drugim ljudskim ljubavima – nego također i strah Božji. I tada se čovjek prepušta sotoni, samo da bi mogao uživati ono što hoće, uživati sve više i više ...…

Kako sam se Ja ponašao, vidjela si. Šutnja i molitva. Šutnja. Jer kad sotona čini svoje zavodničko djelo i vrze se oko nas, to treba podnijeti bez ludih nestrpljivosti i kukavnih strahova. Dakle, treba reagirati s uzdržljivošću na njegovu prisutnost i s molitvom na njegovo zavođenje. Beskorisno je raspravljati sa sotonom. Pobjedio bi on, jer je jak u svojoj dialektici. Samo ga Bog može pobijediti. Zato se treba uteći Bogu, da On govori za nas i preko nas. Pokazati sotoni ono Ime i onaj Znak, ne toliko ispisane na papiru ili urezane u drvu, koliko napisane i urezane u srcu. Moje Ime i moj Znak ! Odvratiti sotoni jedino kada pokušava praviti se jednakim Bogu, služeći se riječju Božjom, jer je sotona ne podnosi. Zatim, nakon borbe, dolazi pobjeda, i andeli služe i brane pobjednika od mržnje sotone. Okrepljuju ga rosama nebeskim, Milošću koju izlijevaju punim rukama u srce vjernog sina, sa blagoslovom koji miluje duh. 

Treba imati volju pobjediti sotonu i vjeru u Boga i u njegovu pomoć. 

Vjeru u moć molitve i u dobrotu Gospodnju. 

Tada sotona ne može činiti zla. 

Idi u miru.