21=00

16.19 i 102.

6°C. Trenutno: poluoblačno. Smjer vjetra: S pri brzini od 6 km/h.
Vlažnost (da vlažnost): 87%.

Dobro jutro. Sutra Te čeka četvrtak 14° | 8° Vedro

vedro! Sunčano. Nezaboravi da je sutra 3.01.

šonet

TONČU KERUMU, MOMEN DŽINU I TONIKU

nismo bili prijatelji, ali družili smo se. Tonči Kerum, sin pok. Josipa i pok. Kate rođen je 1953. u Ogorju a umra 31.05.2002. u Splitu di je i pokopan. Pokoj Ti duši i laka Ti hrvatska zemlja Tonči.

sićan se ka da je jučer bilo. Jedva san čeka da mater reče idemo u Emilije. Teta Emilija je imala ćer. Anđelu. A ja san ima ruke. Naročito desnu. I koliko ... 10ak godina?. Bidna Anđela, cilo vrime san je, tada nisan zna zašto, šćipa za gujicu, drpa, a Ona je durala i mučala. Nije znala zašto.

Živile su na Stari put. Do njizi je bija Keruma Dvor.

Nisan falija napisat Dvor. Jerbo Kerum neki je cili zid ocrta ... nesićan se više s čim al moga bi me Ševa sitit. Pitat Ga moran. Iden jutros obać Škver pa ću vidit Ševu. Ono ka ... ševi DIV Škver ...
Tek posli san sazna da je to Tonči, pokoj mu duši, napravija u 5 minuti... Sićan mu se ćaće šta je radija u Prometa. Keka brata koji je odlično igra rukomet a i balun. Umra je Keko 99. sa 45 godin.

crkva Svetog Jure zaštitnika Ogorja, rodnog mista Tonča Keruma

Ogorje pod snigom

Šta san bija ... 5 razred ... 11 godina. OŠ "Veljko Neškovčin", rećemo, 1973. Nemoš uć. Gužva se stvorila. Svi gledadu, čitadu, smiju se, komentiraju plakat koji je načinija Tonči. Šatori, Laco (Laco nikad nije bija debel - bija je nadebeliji), naš najdraži Ante Tolić, pokoj mu duši, i poziv na logorovanje. Ma iša bi samo radi plakata.

Prošlo je točno 99 godina kad smo se trevili u "Posejdona". Umeja me.

Šaka daš mi ruke. Računam bolje ruke nego štogod drugog iako sam zna što to znači. Ja ću sve odradit a on će ruke u žepe, na šank prije.

Umeja me. Jeba Ga gin-tonik. Ne znan jeli se to panti ... virujen da nije ... ali popili smo maštil i platili turu. Maštil su nadolivali oni šta bi ušli, ošli, vratili se, bili, ošli, utekli. Umeja me Tonći jeba ga tonik a napose gin.

Bija je krupan, kus čovika, široki ramena ... govorija je ... tija bi ti reć 5 stvari odkolpa ... brzo, teško razumljivo ... sridina glave ćelava, sa strana duga, uvik masna kosa ... umitnik ... boem ... berekin. Zašto se nesićan Jase mu? Jesan li je upozna? Garant nisam. Željku mu, ćer nikad nisan vidija. Ili jesam a da ni neznam da mu je oto ćer.

Šaka daš mi ruke opet. Organizira sam mu Berekinovu noć. Ono, skupija šta se dalo skupit a da je mukte za lutriju, doveja mu (je li bija Magazin - oni Dalmatinski magazin - lokalni, s maturalnih večeri - ne sićan se) ...

zoven u pomoć Google. Razočaran s malo šta je naša postavjam mu nova pitanja i evo šta san sve naša pa copy/pastea:

petak, 06.11.2009. blog Brod u boci:

Da si bilo koga u Splitu prije petnajst-dvadeset godin priupita zna li za Keruma, devedeset i devet posto svita bi ti reklo: „Aaaa, kako ne, to je oni karikaturist!“

I je, živa istina, danas na žalost pokojni Tonči Kerum, bija je u to doba numero uno šta se karikature, satire i općenito zajebancije tiče, bija je i ćaća i mater humorističkoga lista „Berekin“ (isto tako pokojnoga), a zahvaljujući žaokama i strelicama koje su pogađale sve vrste guzonja na istaknutim položajima, Tonči je odradija lipi broj dana u pritvoru i razgovora sa „bezbednosnim“ službama.

Kako je posli počeja rat i zavladala demonkracija, Kerumovo ime se nekako manje spominjalo, sve do jedne Hajdukove utakmice, tamo neke devedeset pete-šeste, kad sam na dresu jednoga igrača primjetija velikim slovima ispisano - KERUM...

HRSVIJET.net

JOŠKO ČELAN: ČAK SE I OVDAŠNJI PARTIZANI-ČETNICI SMIJU HTV-U - NAPRAVILI STE OD SMOJE ŽRTVU S BLEIBURGA! (UTORAK, 06 STUDENI 2012 17:26)

Smoje traži zabranu Berekina, SD, za “Dan Republike“ 1987. Zbog karikature, koja prikazuje Srbina koji kaže “najbolji su Albanci u Peći“, splitska i beogradska Partija/Udba organiziraju progon urednika humorističkog časopisa BerekinaTonča Keruma, koji je u komunizmu zbog satire bio pritvaran 60 puta. Smoje kaže: “Po meni nije toliko sramotno to što Berekin objavljuje, već to što on izlazi, što se tiska i distribuira!“ Opet “demokrat“ zove sud i policiju da zabrani list, u kojem je i sam surađivao.

Splićani ne podižu spomenik Kerumu, koji je 60 puta bio zatvaran, već Smoji koji je gotovo isto toliko često huškao i prijavljivao!

... na stranici Poslovna.hrvatska nalazin:

DRUŠTVO HSK - SPLIT Split

DRUŠTVO HUMORISTA, SATIRIČARA I KARIKATURISTA - SPLIT

Kontakt

adresa: Split, Triljska 5
godina osnivanja: 2001

Osnovni podaci

registracijski broj: 17001604

djelatnost: 94.12 Djelatnosti strukovnih članskih organizacija (NKD 2007)

Ključne osobe

Predsjednik: Tonći Kerum

Na neraskidivu vezu “Slobodne” i “Basketa” podsjećaju uokvireni portreti Kulušića, Momčila Popadića, Frane Gotovca i Tome Bebića te oslikani zid s karikaturama Tonča Keruma.

Otićemo Baja i ja u Basketa na piće. Popit za Tonča.

www.lupiga.com

U sjećanje na Tonča
ritn by: Ivor Car

Nitko se opet neće sjetiti Tončija Keruma, urednika "Berekina", prvog modernog satiričnog lista u nas. Nitko ga opet neće spomenuti na četvrtu godišnjicu njegove smrti ... Iste noći kada je njegova Jasa našem Robertu Mariću javila da je Tončo otišao, Robert je napisao "nešto kao nekrolog" koji je potom objavljen u Nedjeljnoj Dalmaciji, a od danas, kao znak poštovanja velikom borcu koji je durao do zadnjeg, i na Lupigi

U POVODU SMRTI MAJSTORA KARIKATURE I OCA BEREKINA TONČA KERUMA

V I D I M O S E, T O N I !

unutarnji plač se ne čuje
samo podrhtavanje trenutka
i želja da pljuneš Mjesec
u onaj njegov odvratni smiješak
dok ti suze od krvi ispunjaju
ono što je ostalo od misli
i sve te to podsjeća na pubertetliju
koji prelazi cestu misleći o nadi
i ljepoti učenja, učenja, sve do umiranja
a pogledati u oči životu
na to ga nitko nije upozorio
samo na gledanje u oči smrti
i nema više za večeras
treba pokupiti sve to što je ostalo
iza unutarnjeg šmrcanja
treba uzeti papirnate maramice
i brisati crvene suze iznutra

Pritvarali su ga (73 puta), tukli ga, podmetali mu nogu gdje god su mogli, plijenili mu Berekin ... Što mu sve nisu radili! O tome bi se dale knjige napisati, a ne par redaka.

Ni ona, HDZ-ovska vlast nije ga ljubila, i onda je doživljavao iste stvari, osim što ga nisu pritvarali. Proglašavali su Berekin komunističkim i partizanskim, i to upravo oni koji su ga pritvarali u starom sistemu. Ali on nije odustajao. Nije odustajao ni kad je došla ova vlast, ni oni ga nisu "vonjali", podmetali mu i noge i ruke, krali mu, varali ga, lagali mu ... Bože dragi, što mu sve nisu radili! A on, dijete - dijete do smrti. Veliko, dobro dijete koje je malo tko razumio. Nitko ga nije ni pokušavao shvatiti osim njegove vjerne Jase, koja je uz njega bila do zadnjeg trena.

Malo prije smrti, više mrtav nego živ, kad doista više nitko nije vjerovao da Tonči može i prstom maknuti, on je, onom nevjerojatnom i neopisivom energijom, padajući doslovce onako slab i nikakav, objavio još jedan broj Berekina.

I, doista, kome ja ovo pišem? Čemu? Bit će toga, napisat će netko pametniji od mene i sposobniji jedan pošteni nekrolog. Barem to, nadam se.

Doći će na sprovod ucviljene kolege i prijatelji, gomila licemjernih lešinara, sve pametniji od pametnijeg i već smišljati kako preuzeti Berekin i "znatno ga poboljšati" ...

I, čemu onda doći na sprovod? Vidjeti sve te ljigavce kako se žaluju Jasi i obitelji? Ma, neka se nose!

Ne trebaju njemu nekrolozi, žalovanja, oplakivanja ... Gdje ste bili prije, prijatelji?

A nama, Toni moj, izgleda ništa drugo ni ne preostaje nego da odemo; previše je genija oko nas, "nove snage dolaze", što je rekao jedan bivši kolega i nije se ubio.

Ovo je očito sve zbrčkano i bez reda, jer mi je maloprije Jase javila da je umro, pa sam i ja zbrčkan, ali jebe mi se, ovo je ionako trebalo biti tek nešto umjesto nekrologa, eto, da doznate da je umro Tonči Kerum, posljednji boem ovog jebenog grada.

Robert Marić

"Slobodna Dalmacija" 02.06.2002.

IN MEMORIAM

Tonči Kerum

Ne znam gotovo ni jedan podatak iz života jučer preminulog Tonča Keruma. Ni kad je i gdje rođen, ni stupanj obrazovanja, ni obiteljske prilike, ni nagrade i priznanja ...
A mislim da ga poznajem dosta dobro.
Jer bijasmo kolege i suradnici. Jedan drugome urednici.
Tonči je uređivao Berekin, a ja Pomet. Ja sam njemu pisao, a on meni risao.
Tonča Keruma doživljavao sam kao novinara. Jer je karikaturom bilježio događaje. Kao što to danas čini Joško Marušić ili Srećko Pintarić.
Koliko do jučer mogli smo ga sresti na sportskim stranicama ovih novina. Reagirao je duhovitim crtežom na sve relevantne sportske događaje.
Puno sam ga puta, u vrijeme svoga večernjega dežurstva, znao zateći u redakciji gdje čeka zadnje vijesti da bi ih ukomponirao u svoj strip-komentar.
Tonči se Kerum vazda družio s papirima, blokovima, flomasterom ... Rekvizitima bez kojih je novinar ogoljen, neproduktivan.
Družio se, međutim, i s ljudima. No, u manjim količinama. Imao je pomalo čudnu narav. Volio je, zapravo, spojiti dobro i loše. Recimo, upornost i tvrdoglavost.
Uostalom, svi smo mi samo - ljudi!
Bez obzira na neka drukčija razmišljanja, ja moram reći da je Tonči Kerum obogatio humoristično-satirične dosege svojega grada i šire.
Da je samo utemeljio Berekin, koji je doživio četvrt stoljeća, čini mi se, bilo bi dovoljno da mu na tome od srca zahvalimo.
E, pa hvala ti, Kerume!

NIKICA MARINKOVIĆ

Razišli se ka prijatelji u dobru. Koliko se sićan zbog jubavi je to bilo. Njegove prema ginu s tonikom i moje prema vekji (lišo, ništa kola, kaki led) ... ili je to bila Dalmacijavina loza s ledon?

... sićaš se Tonći šta san Ti priča kako sam kra u Bosnićevom kabinetu tuđe radove i podvaljiva jih ka svoje. Likovni - cili život mi najmrži školski predmet. Jedva san čeka završit osnovnu samo zbog njega. I evo opet. Tija san Ti nešto nacrtat, pokazat da mi rečeš opet Ti nisi nomralan ... Nacrtah Ti