Translate

četvrtak, 28. ožujka 2013.



Bojon krvi ne pišen ja prvi.


Gospođa šta je bila konzulica u Italiji mi rekla.
Domovinska gruda ko Adama jabučica mi nabrekla.

I oma nama, kakvi san osta gad

Ošta san do kotara Grad.

Nepozvana primila me Ana.

I neka je.
Neka Ana traje.

Matko je suborac. Šta danas tek pridaje se borac.

Štogod. Kakogod. I sestri mu i materi. Triba. Pomoć.

Jesmo. Mrvu zere će ih reć nismo.

Prikini se pismo! Prikini se pismo!




Poštovani!

Nakon što smo poduzeli konkretne mjere spašavanja života, nimalo pretjerano rekuć i ovim putem, javno, molim vas sve za pomoć. 10 kn, 10 deka kave, 10 cigareta. Uzmite im račun od struje (uplatnicu) platite. Uzmite im račun od vode pa platite. Kupite im za 31 kunu za 311 kn za 3113 kn štogod za ukuću. Za njizi troje. Neka znaju da Hrvatska ni propala.Da nismo trudnice. Da nismo za ludnice. Evo van, probudite se, budnice:

Još Hrvatska ni propala
dok mi živimo,
visoko se bude stala
kad ju zbudimo!
Ak je dugo tvrdo spala,
jača hoće bit;
ak je sada u snu mala,
hoće s' prostranit.Većput senja čudne senje
slatke radosti,
kada joj se kažu tenje
jake mladosti!
Drugda pako magle crne
nju obstiraju,
kada sestre njoj nevjerne
nju zapiraju.
Jednoč vidi županije
sve ponovljene,
stare slavne sve banije
z nova stvorene!
Vidi, čuje Gorotance,
Kranjce dolazit,
I s Hrvati neprestance
tako govorit:
"Hoj, Hrvati, braćo mila,
čujte našu riječ,
neće nas razdružit sila
baš nikakva već;
Nas je negda jedna mati
draga rodila,
s jednim nas je, Bog joj plati,
mlijekom gojila.
Kako ćemo majki bolje
sad zahvaliti,
kak da budmo jedne volje
se zjedinit;
Jal i nazlob njene sine
su razdružili,
stare slavne Domovine
diku zrušili!
Ni li skoro skradnje vrijeme
da ju zvisimo,
ter da stranjsko teško breme
iz nas bacimo;
Stari smo i mi Hrvati,
nismo zabili,
da smo vaši pravi brati
zlo probavili!"
Jednoč čuje svoje sine
glasno pjevati,
složne glase u visine
tako zdigati:
"Braća danas kolo vodi,
danak svetkuje,
Hrvatska se preporodi,
sin se raduje!"
U kolu jesu svi Hrvati
stare države,
stare Slave vjerni svati
'z Like, Krbave,
Kranjci, Štajer, Gorotanci
i Slavonija,
Bosna, Serblji, Istrijanci
ter Dalmacija.
Svi Hrvati se rukuju
i spoznavaju,
istinski se sad kušuju,
riječ si davaju;
Neka znadu svijeta puki
njihov novi svez,
slavit ćeju vnukov vnuki
Slavski narod ves.
Nudar, braćo, čaše s vinom
sad napunite, 
zdravicu hrvatskim vinom
vjernim napijte,
neka živi naša sloga,
svaki pravi Slav!
Pravi sinko roda svoga
neka bude zdrav!
Ljudevit Gaj
Prema: Glogovkinje horvatske, Zagreb 1835.

Amir Šakić
splitskijudi.blogspot.com
splitpaja.blogspot.com, Split 2013




Poštovani moji!

Prijatelji! Poznanici! Suborci! Kolege! Supatnici! Škverani! Ratni veterani! Ljubitelji pasa! Skoro svi vi čije mail adrese imam. Prva petino:

Jedan od onih šta se borija a sad je gladan je i Matko ... volija bi da mu pomognete. Zašto baš Njemu od njih/sličnih tisuće. Jer je jedan od.

Copy/paste pisma šta sam jutros uputija Ministarstvu branitelja:



Dobro vam jutro!


Poštovani djelatniče Ministarstva!



Preuzeh na sebe ulogu ne glasnogovornika, ne odvjetnika, ne ... šta ja znan koga ... suborca? čovika? sugrađanina? ... čovika šta ima računalo i struje mrvu zaNj?


Čovik čije "papire" skenirasmo i dostavljam vam ih u attachu neki dan se pokušao ubiti. Nisam siguran jeli drugi put. Možda i treći. To samo On i dragi Bog znaju. Gladan. Beznadan. Očajan. S teško bolesnon i gladnon materon. S nezaposlenon i gladnon sestron. S Hrvatskom danas.

Pomažem koliko mogu. Kupili smo im (Njemu, sestri i mami mu) manistre, brašna, riže, konzervi, zaboravili jaja, pancete. Nismo imali više novaca za sok, slatkoga zeru ... Odnili. Nek imaju šta jist bar par dana. Nas dva. S menom jedan šta je bija po srpskim logorima, zatvorima. Hrvatski branitelj u logorima. Par godina. Ili četiri. Ili pet.
Bela Nađ (falija san pa napisa Naš namisto Nađ ... a nisan falija).

Biće nas danas priko nekoliko šta ćemo mu se nać. Rakija garant. Plus Baja. Plus ... Caritas, Klub navijača Hajduka, Rugby club Nada, grupa građana s Rive, grupa građana s Pazara ...

Zvaću Ga svaki dan, dat mu s par riči i minuti na znanje da je bitan, da Ga ima, da nan je stalo... otra ja! I još ćemo. Koliko možemo.

Razgovarajući jučer s Njime i sestrom ćutija sam da mu tribate i da mu možete i da mu morate pomoći. Pa vam evo javljam 091 509 5312 Njegov broj mobitela, pa vam evo javljam svoj broj mobitela 095 907 5815, pa vam evo javljam biće bolje. Ima ljudi.

Poduzmite hitno sve u okviru svojih zakonskih nadležnosti a mimo njih i srcem, ljudskih, Bogom danih.

On mi veli da bi bija najsritniji da mu je radit. Bilo šta. Bilo di. Za bilo kakvu plaću. Da mu je radit.

Hvala. Ne zamjerite mi štogod. Puno vas volim. I Hrvatsku.

Jedan od onih šta su skoro bili ubiveni, šta su se skoro ubili. Ajmo mu pomoć. Nazovite ga. Odnesite im šta. Spize. Robe. Kunu koju. Organizirajmo se još po ko zna koji put i pomozimo još po ko zna koji put.

Stojim Vam na raspolaganju. Mailom, mob. 095 907 5815, dušon i tilom.
Kotar Grad odnosno gospođa Ana kao djelatnica Kotara također: Židovski prolaz 2, tel: (021) 343 981.

Hvala.

Amir Šakić

p.s. nekakva vrst obrazloženja je i moj jutrošnji post nasplitpaja.blogspot.com adresi s nazovi pjesmom Jedan od inspiriranom svime pa i ovim, od neki dan.

Nema komentara:

Objavi komentar