splitskijudi

nastavak članka:

Karoserije

Godine 1922. rodilo se Pomorsko industrijsko i tehničko poduzeće “Braća Matijević”, poslije preimenovano u “Marjan”. Malo remontno brodogradilište podno tvornice cementa “Betizza” dičilo se dokom kupljenim u Trstu. Osim vlastite elektrocentrale, škver poduzetne braće imao je ljevaonicu, elektrotehničku i kovačku radionicu, a radionica za autogeno varenje bila je tehničko čudo neviđeno u onodobnom Splitu.

Zrakoplovni as Vatroslav Bulimbašić 1930. u Lori osnovao je brodogradilište koje je gradilo maone, jedrenjake i čamce. Nijemi svjedok prohujalog vremena je navoz za izvlačenje brodova koji još postoji u ratnoj luci Lora. U Lori je škver imao i korčulanski brodograditelj Petar Jeričević koji je 1954. zatvoren zbog izgradnje najveće vojne luke socijalističke Jugoslavije.

“Pakmor” inženjera Pavla Kosičeka bilo je prestižno brodogradilište poput današnjih koji grade jahte. Brzi motorni i sportski čamci visoke elegancije bili su zaštitni znak škvera na zapadnom dijelu gradske luke, točno na mjestu gdje je upravna zgrada “Jadroplova”. Zanimljivo je kako je mali “Pakmor” izrađivao i karoserije za “Fordove” kamione. Osnovano je 1923., a ugašeno 1960 godine.

Zaslužni

Godine 1893. podno Katalinića brijega, u gradskoj luci gradi se mala barakica škvera “Ivanko”. Nakon pet godina malog remonta škver gradi prvi jedrenjak imena “Slavni Vis”. Parobrodima je “Ivanko” bio nezaobilazni dio rute kad god je trebalo nešto popraviti.

Krajem Prvoga svjetskog rata društvo preuzima “Splitsko brodogradilište - Jug” koje je desetak godina poslije prebačeno u uvalu Supaval. Škver se ubrzo našao u financijskim problemima, a život je skončao u likvidaciji. Početkom tridesetih godina za kupnju propalog škvera zainteresirao se francuski kapital.

- Da nije bilo Francuza, ne bi bilo suvremene splitske brodogradnje – kaže Bogdan Šušnjar, autor knjige “Brodogradnja u Splitu od njezinih početaka do 1941. godine” i šef propagande u splitskom škveru od 1964. do 1972.

- 1931. tvrtka “Siege Social Ateliers et Chanties de la Loire” iz Nantesa kupila je teren i postojeće radionice u uvali Supaval te osnovala tvrtku ”Jugoslavensko društvo za izradu i opravku brodova” sa sjedištem u Beogradu.

Pod Francuzima se uvela viša tehnologija, razvila suvremena brodogradnja, te gradnja brodova od čelika. Investirali su velik novac, izgradili su i dva suvremena navoza, a profit se počeo javljati 1938. Gradili su brodove za Financijsku stražu, jedan remorker, potom razarače “Ljubljana” i “Zagreb” za mornaricu Kraljevine Jugoslavije.

Izgrađena su i dva velika putnička broda “Sarajevo” i “Šumadija”. Split je u to vrijeme bio jedina brodograđevina industrija Jugoslavije – pojašnjava Šušnjar, dodajući kako je i engleski kapital posjedovao 14 posto vlasništva škera.

- Radnici škvera imali su dobre dnevnice u to vrijeme. Godine 1939. brodogradilište je imalo 1100 radnika. Sindikalistu Zvonku Šegviću na znanje da je tada u škveru stajao natpis “Radnici se primaju i otpuštaju svaki dan”. Dok ne vrati taj natpis, neće biti pravi sindikalac – uz osmijeh će na kraju publicist Šušnjar.

JEDRENJAK "DINKA" 1853.